Nik Jurišić: "Biti kapetan Hrvatske čast je i ponos!"

"Svaki kapetan zna što se od njega očekuje, a to je da vodi momčad primjerom, da povuče kada je teško i da ima konstantu u svojoj igri. Nema posebnih mudrosti." 

 Nik Jurišić - profil igrača

Nik Jurišić jedan je od ključnih igrača Mladosti i hrvatske reprezentacije, a prošle godine, nakon nesretne ozljede Tonćija Buzova, postao je i novi hrvatski kapetan. Uz to, s Mladosti je osvojio i prvi naslov u novijoj povijesti kluba te najavio pohod i na prvenstvo. Kako gleda na događaje iz 2015., koji su mu budući planovi i što radi kada ne igra ragbi, pročitajte u nastavku!

 1. Za početak nam recite kako ste zapravo došli u ragbi i gdje je sve počelo?

Sve je počelo '99. godine u mojoj osnovnoj školi Cvjetno naselje na satu tjelesnog, kada me je profesor Borčić upoznao s ragbijem na školskoj animaciji. I eto, još uvijek sam ovdje!

2. Uz Mladost, neko vrijeme ste igrali i na Novom Zelandu te u Škotskoj, koliko se sve razlikuje tamo i kod nas?    

Treninzi su kratki i intenzivni i svaka utakmica je ''na nož'' jer su svi tehnički dobro potkovani, pa se za pobijediti bilo koga treba itekako potruditi i zaraditi koju šljivu. Teško je usporediti to s Hrvatskom jer je ragbi u tim zemljama dio kulture. Treba doživjeti da bi se razumjelo!

3. Nedavno ste postali novi kapetan Hrvatske reprezentacije, kakav je osjećaj bio primiti takvu vijest i što za Vas znači biti kapetan reprezentacije svoje zemlje? 

Okolnosti nisu bile baš vesele jer se moj prijatelj, kapetan i suigrač Tonći Buzov nesretno ozlijedio koji mjesec prije, tako da su emocije bile pomiješane. Nisam se veselio načinu na koji je do toga došlo, ali sam istovremeno osjećao i veliki ponos jer biti kapetan Hrvatske u bilo kojem sportu je velika čast i većeg priznanja od toga nema.

4. Što se za Vas od tada promijenilo i kakve Vam je zadatke izbornik Yelavich povjerio? 

Član sam ''leadership grupe'' u momčadi već dugi niz godina, tako da uvijek imamo neke zadatke koje između sebe podijelimo kako bismo rasteretili kapetana i trenere. Svaki kapetan zna što se od njega očekuje, a to je da vodi momčad primjerom, da povuče kada je teško i da ima konstantu u svojoj igri. Nema posebnih mudrosti. 

5. S Mladosti ste prošle godine osvojili Kup Hrvatske, prvi naslov u novijoj povijesti kluba, kakve su daljnje ambicije? 

Kup koji je osvojen rezultat je dugogodišnjeg rada, a na njega se nažalost čekalo predugo. Ponosan sam na svoju momčad što su osvojili naslov pokraj velikog kluba kao što je Nada iz Splita, iako nažalost nisam igrao u finalnoj utakmici. Sigurno da je to veliki poticaj za daljnji rad i razvoj, ali i za napad na naslov prvaka Hrvatske u proljeće.

6. Kako se nosite s pritiskom; imate li neki ritual prije važnih utakmica i na koji način se motivirate prije izlaska na teren?

Nekada sam imao rituale, dok sam bio mlađi, ali sada više ne. Pokušavam ne misliti na utakmicu, već radim sve što i svaki slobodan dan; doručak, kavica… s iskustvom postaneš opušteniji što se tiče pripreme za utakmicu.

7. Najbolji igrač protiv kojeg ste igrali?

Poljska publika.

8. Imate li neke uzore u ragbiju i što Vas kod njih najviše inspirira?

Kao mali sam volio Spencera, Montgomeryja, Wilkinsona i još neke igrače, ali sada ne mogu izdvojiti nikoga posebno jer ragbi gledam drugačijim očima nego sa 13-14 godina. Postoji puno dobrih igrača koji imaju svoje kvalitete i kod svih me fascinira isto, a to je da uživaju u svakom trenu te im ragbi i dalje nije samo ''business''.

9. Što radite kada ne igrate ragbi?

Radim, a kad ne radim, provodim vrijeme s curom Ivanom i prijateljima.

10. Prve tri asocijacije na ragbi?

Mladost (sportski park), užitak, radost.

11. Koju utakmicu najviše pamtite?

Dvije utakmice posebno pamtim: Poljska – Hrvatska 2006/2007, kada sam sa 18 godina prvi puta zaigrao u prvoj momčadi Hrvatske s nekima od velikana hrvatskog ragbija. Pobijedili smo gusto, Vlado Ursić je pogodio 5 kaznenih udaraca, a ja sam igrao centra i dobio batina za dva života.                                                                             

Druga je Battai Bulldogok : Mladost prije par godina, gdje smo na poluvremenu gubili 26:0 u polufinalu RRC-a u Budimpešti, a na kraju je završilo 31:33 za nas. Rezultat sve govori!

12. Najdraži trenutak u karijeri?

Osvajanje Kupa!

13. Najdraža uspomena izvan ragbija sa suigračima s ragbija? 

Imam jako puno uspomena pa je teško izdvojiti neku. Smijeha i zezancije nikada ne nedostaje!