INTERVJU // Petra Drušković, prva hrvatska ragbi sutkinja

"Najteže je bilo zbog suđenja prestati igrati u godinama kada sam još uvijek svojom igrom mogla doprinijeti ekipi. Danas mi je drago da sam donijela tu odluku, ali sam i dalje jedan od najsrčanijih navijača naše ženske reprezentacije!" 

Petra Drušković bivša je hrvatska reprezentativka, trenerica mlađih kategorija u RK Nada te koordinatorica Unity projekta za razvoj i popularizaciju ragbija regije Dalmacija, a u povijest je ušla kao naša prva ragbijaška sutkinja. Petra je u Split došla iz Engleske, gdje je privremeno živjela i gdje se prvi put susrela s ragbijem. Ovdje je nakon toga stekla magisterij na Kineziološkom fakultetu, a u međuvremenu nastupala za hrvatsku reprezentaciju te se polako počela baviti suđenjem. Danas ima nivo nacionalnog suca ragbija 15, sudi prvu ligu i sve niže uzraste te je međunarodna sutkinja ragbija 7. Pohvale Petrinom radu stižu sa svih strana, a kako ona na to sve gleda, pročitajte u nastavku!

 

1. Kako ste zapravo došli u ragbi i u kojem trenutku ste se odlučili početi baviti suđenjem? 

S ragbijem sam se upoznala dok sam živjela i radila u Londonu, a po povratku u Split na studij, ragbi klub Nada je bio svega 200 metara od zgrade fakulteta pa sam odlučila probati. Pošto sam 11 godina igrala rukomet, kontakt mi nije bio prepreka da nešto pokušam. 

Sve je krenulo brzo i već nakon nekoliko mjeseci igrala sam za Nadu, ali bila i dio reprezentacije, a nedugo nakon toga kao student kineziologije postala i trenerica U8 kategorije. Jedino što je nedostajalo bio je ispit za suce. U početku je ideja bila da položim pravila pa će mi biti lakše prenositi znanje na djecu koju treniram, ali kolege suci motivirali su me da se okušam i u praktičnom dijelu pa se ubrzo rodila ljubav prema novoj funkciji u ragbiju. 

2. Prva ste hrvatska ragbi sutkinja, a Vaši počeci nisu bili laki; prije prve utakmice vršio se veliki pritisak da ne sudite, kako je to utjecalo na Vas? 

S obzirom da nikad nisam igrala ragbi 15, u početku je bilo teško predviđati tok igre, što je jedna od ključnih stvari za suca. Ali s puno odgledanih i analiziranih utakmica te sa trudom uloženim u svaki seminar za suce kojem sam prisustvovala učeći od iskusnih sudaca i trenera za suce, polako su počeli dolaziti i rezultati. 

U prve tri godine sudila sam jako puno utakmica mlađih uzrasta, prijateljskih seniorskih utakmica, odradila seminare, ali bila i pomoćni sudac u prvoj ligi te su moji mentori odlučili da je vrijeme da me se testira na seniorskoj utakmici prve lige. Naravno da vam imponira kada vam netko ukaže takvo povjerenje, ali također je prisutna i trema zbog goleme odgovornosti te želje da date najbolje od sebe jer takvu priliku ne želite upropastiti. Kada je delegiranje mene kao glavnog suca bilo službeno, tu su počeli problemi koje nisam očekivala u svijetu ragbija. Obostrano prigovaranje i traženje izuzeća mene kao glavne sutkinje ne bi me toliko pogodilo da svugdje nije bilo isticano kao problem i to da sam žena. Razumljiv bi mi bio strah zbog toga što sam mlada i što mi je to bila prva utakmica takvog nivoa, ali da moji mentori nisu vjerovali da sam spremna za to, ovakvu priliku ne bih ni dobila. U tim trenucima velika su mi podrška bili kolege suci i vodstvo sudačke organizacije koje je ostalo pri odluci da ja sudim taj susret. Utakmica je prošla super i nakon svega objavljen je članak u kojem su svi bili zadovoljni jer su baš oni krojili povijest i bili sudionici prve utakmice koju je sudila sutkinja. Danas je to sve iza nas i svi zajedno gledamo na utakmice koje nas tek čekaju.

3. Kako je suditi ragbijašima, na koji način na Vas reagiraju igrači i navijači? 

Kao što sam već spomenula, sudac u ragbiju ima jako poštovanu uloga i nitko osim kapetana momčadi nema pravo s njim razgovarati za vrijeme utakmice. U pravilu sa našim momcima kojima sam do sada sudila nisam imala problema, a ako se nekad i dogodi neki manji ispad, to usmjerim na kapetana jer je njegova dužnost da drži momčad pod kontrolom. Što se tiče navijača, ja se kao sudac koncentriram na igru i ne obraćam pažnju na dobacivanja. Nekad mi je kao igračici publika bila dodatni motiv, danas te zvukove izoliram kako bih se bolje koncentrirala na svoj posao.

4. Susrećete li se s puno predrasuda kao žena u ragbiju i kako se nosite s time?

Kod nas u Hrvatskoj općenito postoje razne predrasude prema ragbiju, no svi mi koji djelujemo i živimo ragbi dužni smo raditi na promociji istinskih vrijednosti kako bi se te pogrešne predrasude ispravile.  Kao žena u „muškom“ svijetu na to ne gledam kao na problem već kao izazov.

5. Što smatrate najtežim dijelom svojeg posla?

Nažalost još uvijek se moram dokazivati dosta više nego što bi to morao neki od mojih muških kolega na mojem mjestu, ali po prirodi sam kompetitivna te sam takva i u ragbiju, tako da ni na tu prepreku ne gledam kao na nešto što se ne može savladati. Teže je, ali je zato i slađe.

6. Najveći izazov s kojim ste se susreli tijekom karijere i kako ste to riješili?

Najveći izazov pred mene je prije nekoliko godina stavio jedan od mojih mentora g. Johan Meersman, kada mi je sugerirao da prestanem igrati ragbi i počnem suditi jer sam još mlada i imam prilike napredovati i rasti kao sutkinja. Tada sam još uvijek igrala za klub, ali i reprezentaciju, a to i suđenje na višem nivou nisu išli zajedno. Najteža odluka bila je prestati igrati u godinama kada sam još uvijek mogla svojom igrom doprinijeti ekipi s kojom sam provela šest godina. Ta odluka bila je na vagi dobre dvije godine i 2015. sam teška srca rekla curama i izborniku da ću prihvatiti poziv za suđenje Europskog prvenstva Zagreb 2015. Danas mi je drago da sam donijela tu odluku, ali sam i dalje jedan od najsrčanijih navijača naše ženske reprezentacije. 

7. Što u svojem poslu najviše volite?

U mom poslu, tj. općenito u svijetu ragbija volim taj osjećaj pripadnosti, osjećaj zajednice i to što ćete se, ako bilo gdje na svijetu sretnete nekog ragbijaša ili ragbijašicu, ponašati  kao da se znate cijeli život.

8. Na koju utakmicu ili trenutak u karijeri ste najponosniji? 

U igračkoj karijeri to je svakako turnir kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u ragbiju 7 koji smo igrali 2012. u Moskvi, u sudačkoj karijeri suđenje TOP 12 europskog turnira U18 za žene, gdje sam sudila reprezentacijama Engleske, Irske i drugih velesila, a u trenerskoj karijeri teško je izdvojiti neki trenutak jer sam na svojih stotinjak mališana svaki dan ponosna.

9. Opišite nam svoj dan kada sudite, kako se pripremate za utakmice?

Na sam dan kada sudim nemam nekih rituala osim koncentracije na utakmicu, no sama priprema događa se već par dana prije utakmice za koju sam delegirana. Najčešće je to gledanje utakmica i vođenje dnevnika suđenja u kojem pratim suca koji sudi, a nerijetko i vizualiziranje sebe i momčadi u utakmici koja nas očekuje. 

10. Najzahtjevnija publika pred kojom ste sudili?

Ne mogu reći da je neka publika bila zahtjevna, jer me kada sudim zanimaju jedino momčadi na terenu i osiguravanje jednakih uvjeta za obje ekipe. Publika od mene dobije samo čistu signalizaciju kako bi što lakše pratili utakmicu koju gledaju.

11. Najbolji savjet koji ste ikada dobili? 

Sniff before you whistle! Na turniru Zanka 2014 mentorica Clare Daniels me između ostalog naučila da prije nego koristim zviždaljku pričekam taj jedan udah kako bih bila sigurna da je potrebno upravo tada prekinuti igru zviždaljkom. I to je jako koristan savjet pogotovo kada sudite ragbi 7 i ne želite usporiti dinamiku igre sa učestalim zviždanjem prekršaja ukoliko se iz njih može roditi prednost za suprotnu ekipu.  

12. Postigli ste puno sa samo 27 godina; uz suđenje, trenerica ste u klubu, radite na Get Into Rugby projektu, Unity projektu, a nekada ste bili i reprezentativka Hrvatske, kako balansirate između brojnih obaveza i gdje se vidite u skorijoj budućnosti? 

Istina je da radim u ragbiju, ali i puno više od svog radnog vremena provodim vezano uz ragbi, jer kada jednom uđete u ovaj svijet, nekako postanete ovisni i vuče vas znati više.  U budućnosti bih svakako htjela napredovati u trenerskom poslu, a ukoliko to bude u ragbiju, pogotovo na području ragbija 7 te razvoju baze igrača, točnije mlađih uzrasta, moj napredak u suđenju bi svakako bio plus jer je to nešto što također radim s velikim guštom i raditi ću dok god budem mogla.

13. Nakon uspješno odrađenog Zagreb 7s Europskog prvenstva 2015., ponovno ste dobili poziv za suđenje na EP 7s prvenstvu u Zenici ove godine?  

Tako je, ove godine Europsko prvenstvo se igra u Zenici krajem srpnja i deligirana sam za taj turnir kao jedna od 6 glavnih sutkinja. Na prvenstvu će biti 16 ekipa i u 2 dana će se odigrati jako puno utakmica. Ja na taj poziv gledam kao na uspjeh, ali i kao priliku da gradim svoje iskustvo pod vodstvom sudačkih edukatora Rugby Europa. Kako bih se što bolje pripremila za taj turnir, do srpnja ću suditi dva turnira ragbija 7 u Hrvatskoj i tri prijateljska turnira u inozemstvu te nastaviti raditi na svojoj edukaciji.  Veselim se turniru u Zenici jer znam da će organizatori dati sve od sebe i da ćemo se sigurno svi skupa super zabaviti (naravno kada obavimo posao :)).

14. Najdraži sudac i sutkinja?

Iako je nemoguće ne obožavati Velšanina Nigela Owens, volim kako sudi Rasta Rasivhenge, a od sutkinja Helen O'Reilly.

15. Najdraži klub?

Jedna je Nada! 

16. Sportski uzor?

Sportski uzori se kroz život mijenjaju i bilo je tu raznih imena i ikona, ali danas se divim ljudima poput ragbijašice SAD-a Jillion Potter i srpske košarkašice Nataše Kovačević. Mladim ljudima koji su naišli na poprilično velike tragedije u svojim životima, ali su se izvukli iz toga i vratili se sportu, istom tom sportu koji ih je među ostalima i napravio tako jakima.

17. Najdraža uspomena izvan ragbija sa suigračima ili kolegama s ragbija? 

2015. sam sa svojim suigračicama iz Nade bila na Milano Rugby Festivalu gdje smo osvojili odlično drugo mjesto, ali me je za vrijeme jednog izleta na tom putu ugrizao pauk i imala sam alergijsku reakciju na nozi. Kad sam se vratila u Split svi su bili dosta zabrinuti zbog toga, osim djece koju treniram; oni su bili oduševljeni jer od kada su čuli što mi se dogodilo, bez imalo sumnje su se poveselili kako će trenerica sada postati Spiderwomen jer je tako nastao i Spiderman. Evo, ja još čekam... :)